Nova mlada je bila dočekana na tradicionalan način u kući svoga muža. Njena nova obitelj je zatražila od nje da održi mali govor, na što je mlada počela govoriti: "Moja voljena obitelji, zahvaljujem vam što ste me dočekali lijepo u svoj dom i svoju obitelj. Prije svega, želim vam reći da svojim prisustvom ne želim izazvati neke neugodnosti ili da zbog mene mijenjate svoje navike i običaje. " Kako misliš, moje dijete?", upitao ju je svekar. "Ono što mislim je da oni koji su prali suđe - mogu slobodno nastaviti sa svojim poslom. Oni koji su prali odjeću, moraju nastaviti sa svojim poslom. Oni koji su kuhali - ne trebaju prestati sa svojim poslom zbog mene. I oni koji su čistili kuću, također trebaju nastaviti sa svojim poslom." " Što se mene tiče, ja sam ovdje samo da zabavljam vašeg sina!"
Cijela obitelj sjedi za stolom i čeka sa doručkom, da im se pridruže mladenci poslije svoje prve bračne noći.
Kajgana se hladi, kava isto a njih još ne ma.
-Zašto ih ne ma tako dugo? -glasno misli mama mladoženje.
Znaš mama... -želi odgovoriti mlađi brat mladoženje ali ga mama prekida:
-Ajde šuti! Ne interesira me što o tome misli osmogodišnjak.
Prolaze sati. Mama pripremila izvanredan ručak, zove cijelu obitelj ali mladenci opet ne dolaze.
-Zašto ih opet ne ma? -nestrpljivo će mama.
Mama... -počinje mlađi brat ali opet ostaje ušutkan.
Prolaze sati. Mama pripremila večeru a mladenaca opet ne ma.
Mama mislim... počinje sa strahom mlađi brat mladoženje sa strahom, da će opet biti prekinut.
-Dobro, reci konačno što ti misliš?!
Znači ja ne znam zašto ih još nema, a htio sam reći, da mi je noćas netko ukrao ljepilo za modelarstvo koje sam držao u teglici sto je ostala od vazelina.
