Jednog lijepog dana se naš Premijer Zoki i njegova draga šetaju gradom.
Stanu kod izloga, gledaju cijene, čudom se čude kako su narasle cijene osnovnih životnih namirnica,
pa skoro kao cijene luksuznih artikala.
Tu Premijer dobije napad suosjećanja: oči mu se napuniše suzama, draga ga tješi.
Prilazi murjak:
-"Gospodine Premijeru, imate nekih problema?! Vidim, plačete..."
- "Ma ništa, ništa... Gledam cijene u izlogu i mislim se kako je tesko našim penzionerima, kada ništa ne mogu sebi priuštiti sa tako jadnim penzijama. To je strašno, užas...", iskreno rida Premijer.
Prilazi penzioner Jura, vidi uplakanog Premijera, suosećajno pita
murjaka: "Jel' gospon policajac ...zakaj plače naš Premijer?"
Murjak ga svom snagom tresne pendrekom po tintari: "Zbog tebe, sunce ti tvoje.... zbog tebe ..."
Tri muškarca razgovaraju o svojim božićnicama. Kaže prvi: "Radim u banci. Od božićnice ću si kupiti auto, a s ostatkom idem na putovanje." Kaže drugi: "Radim za Mercedes. Od božićnice ću si proširiti bazen, a s ostatkom idem na put oko svijeta." Kaže treći: "Radim u školi. Od božićnice ću si kupiti pulover." Svi ga začuđeno pogledaju i pitaju: "A što ćeš s ostatkom?" "Pa... nadam se da će mi ostatak mama nadodati", odgovara učitelj.
"Ima na Balkanu jedna zemlja, koja graniči sama sa sobom.
Gdje žive najljepše žene, a natalitet opada.
Gdje nezaposleni najviše rade, gdje na najplodnijoj zemlji žive ljudi koji gladuju.
Gdje vlakovi kasne po redu vožnje. Gdje svi igraju nogomet, a pobjeđuju u vaterpolu, rukometu ili tenisu.
Gdje svi žure na posao, a niko ne stiže na vrijeme. Gdje osmosatno radno vrijeme traje dvanaest sati.
Gdje je zdravstvo besplatno, a liječenje skupo.
Gdje su novinari slobodni da napišu što god im se naredi.
Gdje je svjetska kriza dobila državljanstvo. Gdje su javne nabave tajne, a državne tajne javne.
Gdje se ratovi nikad ne završavaju. Gdje se povijest ponavlja svaki dan.
Gdje su najbogatiji oni koji nikad nisu radili. Gdje je strana valuta uzeta za domaću.
Gdje ljudi svetkuju, a psuju Boga. Gdje pametne zbog nerazumijevanja proglašavaju luđacima, a luđake sposobnima. Gdje nepismeni pišu povijest.
Gdje su zakoni nezakoniti, a anarhija normalno stanje.
Gdje vlast prezire građane kao neželjene svjedoke.
Gdje se živi od budućnosti, jer na sadašnjost nemaju pravo.
Gdje se svako svakome smješka, a nitko nikome ne želi dobro. Gdje sudski postupci traju duže od života.
Gdje su samo poplave način navodnjavanja zemljišta.
Gdje prizivaju diktatora, a demokraciju smatraju porezom na budale.
Gdje smatraju da će zemlja više napredovati ako što više nazaduje.
Gdje nisi normalan, ako ne poludiš. Gdje živiš samo zato da bi umro.
Gdje je vrijeme beskonačno, a glupost besmrtna..."
Poštanski službenici otvaraju pismo za Djeda Božićnjaka: "Dragi Djede, imam 10 godina i živim u domu. Druga djeca uvijek dobivaju lijepe poklone, a na mene nitko ne misli. Želim si nalivpero, bilježnicu i ravnalo." Službenici odlučuju skupiti novac i ispuniti želju jadnom djetetu, ali uspijevaju kupiti samo nalivpero i bilježnicu. Nakon tri tjedna u poštu stiže novo pismo dječaka: "Dragi Djede. Hvala ti na poklonima. Jako sam se razveselio. Ravnalo nažalost nije stiglo. Vjerojatno su ga ukrale budale iz pošte."
Dolazi čovjek u ministarstvo pitati za posao.
Službenik: Jeste li već negdje radili?
Čovjek: Bio sam tri godine u vojsci.
Službenik: Imate li kakve benificije?
Čovjek: Ranjen sam, odnio mi geler genitalije.
Službenik: Primljeni ste, radno vrijeme je od 8.30 do 16.30. Dođite sutra u 10.00.
Čovjek: Rekli ste da je radno vrijeme od 8.30 do 16.30, zašto da ja dođem u 10.00?
Službenik: Ovo vam je državna firma. Mi do 10.00 češemo ja*a tako da vi nemate potrebe dolaziti ranije.
