Ugleda maca vrabca na vrbi. Instikt joj ne dade mira,
poce gledati, mjerkati, kovati plan kako da mu stane
za vrat. Neopazeno se popne uz deblo, dođe do grane na
kojoj je stajao vrabac, i tu je zapravo tek na pocetku. Kako to obicno biva, nista u zivotu nije
lako, tako i nasoj maci se bas pogodilo da je vrabac
stao na vrh tanke i najduze grane ciji vrh doseze
do sredine podubokog potoka. Vidi maca nije sala, nije
lako, ali izbora nema, te lagano krene. Nakon par koraka grana se poce savijati, te se maca u strahu
da ju vrabac ne otkrije vrati na pocetak. Krene
opet, vrati se i tako nekoliko puta. Potraja to malo duze, pocelo joj se ciniti kako od svega nece biti
nikakve koristi, te odluci da krene na sve ili
nista. Krene opet, normalno, grana se opet savija,
no ovog puta nema vracanja nego napravi jos dva koraka, ucini joj se da u skoku moze doseci vrabca, naglo skoci, no istog momenta vrabac ju primjeti i odleti, a nasa junakinja se nađe usred potoka.
Pouka:
Sto predigra dulje traje, maca mokrija.
Šeće ateist šumom. I divi
se:
- Kakva divna stabla!
- Kakve snažne rijeke!
- Kakve prekrasne
životinje!
Dok tako šeće uz rijeku,
začuje šuškanje u grmlju
iza sebe. Okrene se i
ugleda grizlija od tri
metra kako ga napada.
Potrči najbrže što može
puteljkom. Pogleda
preko ramena, medvjed
mu se sve više približava.
Ponovno pogleda preko
ramena, a medvjed još
bliže. Spotakne se i
padne. Počne se pridizati
i ugleda medvjeda kako
se nadvio nad njega i
podiže desnu šapu da ga
svlada.
U tom trenu ateist
procvili "O, moj Bože!"
Vrijeme se zaustavi.
Medvjed zastane na
mjestu. Šuma umukne.
Obasja ga snažna
svjetlost, a s nebesa se
začuje glas:
- Negiraš moje
postojanje svih ovih
godina, učiš druge da ne
postojim, a stvaranje
života pripisuješ
kozmičkoj slučajnosti.
Očekuješ li da ti
pomognem iz ove
nevolje? Trebam li te
smatrati vjernikom?
Ateist pogleda ravno u
svjetlost.
- Bilo bi licemjerno
odjednom od Tebe tražiti
da me tretiraš kao
kršćanina, no možda bi
mogao medvjeda učiniti
vjernikom?
- Dobro, reče glas.
Svjetlo se ugasi. Šumom
ožive glasovi. A medvjed
spusti svoju desnu šapu,
sklopi obje zajedno,
pogne glavu i kaže:
- Gospodine, blagoslovi
ove darove koje ću
primiti od tvog obilja po
Kristu, našemu
Gospodinu. Amen.
Uzela kokoška da čita
novine. Sriče ona tekst
crne kronike drugoj
kokoški:
- Opet masakr: jedan
omlet – četvoro mrtvih.
Dali majmunu u zoo vrtu
jesti trešnje, a majmun
prvo strpa trešnju u
guzicu pa onda u usta,
vidjeli to posjetioci i
upitaše čuvare zašto
majmun stavlja prvo
trešnju u guzicu, pa onda
u usta.
Čuvar odgovara: Ma
pustite ga, jadan, neki dan
je pojeo breskvu i nije
mogao iskenjati košticu
pa sada prvo proba dali
može proći. :D
